22Q13 Deletion - Phelan McDermid sy dobio je naziv po dr. Katy Phelan i dr. Heather McDermid. Dr. McDermid prva je otkrila deleciju na 22 kromosomu, deleciju ključnih gena SHANK3 i PROSAP2 koja zasigurno ostavlja teške neurološke posljedice. 1998. godine dr. Katy Phelan i dr. Curtis Rogers okupili su prvih 20 obitelji sa dijagnozom 22q13 Deletion Sy te osnovali zakladu Phelan McDermid Syndrome Foundation u sklopu koje započinju prva istraživanja i službeni registar koji do danas ima 3106 registriranih. Danas na društvenoj mreži Facebook postoji i nekoliko službenih grupa podrške koje okupljaju obitelji iz svih krajeva svijeta.
22q13 Deletion -Phelan McDermid sy je rijedak genetski poremećaj kojeg uzrokuje delecija - nestanak gena na 22 kromosomu. Q označava duži krak kromosoma a 13 označava regiju na dužem kraku 22og kromosoma koja sadrži SHANK3 gen. Dugo se vjerovalo da sy nastaje isključivo spontano u začeću (de novo) no kako je genetika znanost koja svakim danom snažno napreduje tako su i posljednja istraživanja dokazala da u 20% registriranih, do delecije ipak dolazi nasljeđem od roditelja koji nose srodnu genetsku promjenu, najčešće balansiranu (uravnoteženu) translokaciju koja nije ostavila posljedice na zdravlje roditelja. No međutim, roditelji koji nose uravnotežene translokacije imaju velik rizik da se ona u začeću pretvori u nebalnasiranu (neuravnoteženu) translokaciju koja će dovesti do delecije - gubitka gena i ostaviti trajne posljedice na dijete. Također neuravnotežene translokacije mogu nastati i spontano u začeću (de novo), dakle kao potpuno nova mutacija.
RING 22 - prstenasti kromosom je još jedna strukturna promjena na kromosomu koja može dovesti do Phelan McDermid Sy. Naime u začeću jedan kromosom 22 puca, te prilikom pucanja nestaju geni poput SHANK3 te nastaje delecija odnosno Phelan McDermid Sy. Kromosom se nakon pucanja zatvara u prsten - od tuda i naziv RING 22.
Bez obzira da li je do delecije došlo spontano u začeću, zbog pucanja kromosoma ili je došlo zbog nasljeđa od roditelja, posljedice su višestruka oštećenja zdravlja. Simptomi i težina oštećenja variraju od osobe do osobe, ovisno o veličini delecije te broju gena koji su zahvaćeni, da li su nestali u potpunosti ili djelomično, da li imaju neku mutaciju ili ne. Prvi simptomi vidljivi su već u dojenačkoj dobi; premda imaju razvijen refleks sisanja i gutanja to su bebe koje zbog hipotonije slabije sišu te je samo dojenje otežano a u većini slučajeva i bezuspješno. Nadalje zbog hipotonije kasne u razvoju grube motorike (prvo podizanje glavice u potrbušnom položaju, okretanje na bok, puzanje , posjedanje i na kraju samo prohodavanje). Kako djeca rastu tako se pojavljuje sve više drugih simptoma a jedan od najdominantnijih je značajno kašnjenje u razvoju govora i komunikacije. Osobe sa Phelan McDermid Sy imaju umjerena do teška intelektualna oštećenja, većina ni u odrasloj dobi ne uspjeva razviti funkcionalan govor te 75% ima poremećaj autističnog spektra. Mnogi imaju problema sa spavanjem u smislu teškog usnivanja, česta buđenja tokom noći kao i periode nesanica odnosno spavanja od svega 2-4h sata dnevno. Veliki problem i izazov je toaletni trening, zbog otežane komunikacije i intelektualnih poteškoća mnogi od njih tu svakodnevnu životnu aktivnost ne savladaju niti u odrasloj dobi.
Od bolesti i stanja koja mogu direktno utjecati na njihovo fizičko zdravlje jesu kronične opstipacije i gastrorefluks. Mnogi od njih imaju povećanu toleranciju na bol pa niti ne ukazuju na vrijeme da li ih nešto boli a kad se to udruži sa otežanom komunikacijom često se prekasno započinje sa lječenjem. Postoji i velika opasnost od pregrijavanja; njihova tijela se malo ili čak nimalo ne znoje te postoji mogućnost da im se tijela pregriju i dehidriraju daleko brže od zdrave populacije unatoč pijenju puno tekućine. Simptomi pregrijavanja su opća slabost, naglo povećanje tjelesne temperature usljed koje može doći do konvluzija pa čak i epi napada. Zbog toga je preporuka da ih se ne izlaže visokim temperaturama i čuva od izravnog sunčevog svijetla u ljetnim mjesecima. Kod nekih osoba razvija se i limfedem - nakupljanje tekućine u rukama ili nogama zbog nerazvijenog limfnog sustava uslijed čega je potrebno redovito raditi drenaže kako ne bi došlo do infekcije.
Više od 15% pojedinaca ima arahnoidalne ciste - tekućinom ispunjene ciste na površini mozga. Male ciste mogu proći i bez simptoma dok veće mogu izazvati glavobolje, nekontroliran i neprestan plač, povećani intrakranijski tlak, povraćanja te napadaje. 25% pojedinca ima bubrežne abnormalnosti, a 40% ih tijekom života dobije epilepsiju. Poželjno je napraviti UZV svih unutarnjih organa te MR mozga.
Ova delecija ne ostavlja puno fizičkih obilježja , uglavnom je to blaga dismorfija lica, displastični nokti, duge trepavice te promatrajući njihov fizički izgled teško se može zaključiti da zapravo imaju tako težak genetski poremećaj.
Da bi se dijagnosticirao ovaj sindrom potrebno je napraviti kompletnu genetsku obradu; Kariotipizacija, FISH te CMA - Chromosomal microarray analysis,
Sekvenciranje - cijeli genom i cijeli egzom (cijeli niz egzoma (WES), sekvenciranje cijelog genoma (WGS)) . Ukoliko se potvrdi dijagnoza tada bi se i roditelji trebali testirati kako bi se znalo da li je do delecije došlo sponatno u začeću ili roditeljskim nasljeđem.
U slučaju sumnje na PAS (poremećaj autističnog spektra) preporuča se testiranje kod stručnjaka za Autizam; ADOS-2, ADI-R, SCQ, SRS-2 metodom ispitivanja koji čine zlatni standard u dijagnostici poremećaja iz autističnog spektra. Riječ je o testovima kojima se sveobuhvatno procjenjuju djetetove kognitivne sposobnosti, komunikacijske, jezične i govorne sposobnosti. U slučaju potvrde dijagnoze potrebno je što prije dijete uključiti u rad sa stručnom osobom koje provode metode rada poput FLOR TIME, ABA te PECS.
Od preporučenih terapija i rehabilitacijskih postupaka preporuča se u sklopu rane intervencije rad edukacijskog rehabilitatora, fizioterapeuta (razvojna gimnastika), radnog terapeuta, senzorna integracija, logoped.
Ne postoji lijek kojim bi se moglo povratiti zauvijek nestali geni, stoga ova delecija podrazumjeva trajno oštećenje zdravlja. Potrebno je cjeloživotno praćenje kod neuropedijatra, psihijatra, psihologa, gastroenterologa, genetičara, neurologa ovisno o poteškoćama. U odrasloj dobi ne postižu samostalnost stoga je potrebno osigurati im cjeloživotnu podršku i nakon obveznog školovanja, kako bi se postignuti napredak u razvoju zadržao na najvišoj mogućoj razini i kako bi im se osigurali uvjeti za što kvalitetniji život.
Unatoč svim poteškoćama od najranije dobi i činjenici da u odrasloj dobi ne postižu samostalnost u svakodnevnim životnim aktivnostima, djecu i odrasle s Phelan McDermid Sy opisuju kao vesele osobe, vedra duha.
Međunarodni dan Phelan McDermid sindroma je 22.10.
Izvor podataka
Phelan McDermid syndrome Foundation
