Spina bifida je poremećeno zatvaranje kralježničnog kanala.
Premda uzrok nije poznat, opasnost povećava niska razina folata u trudnoći.
Neki slučajevi su bez simptoma, a drugi uzrokuju teške neurološke poremećaje ispod defekta.
Otvorena spina bifida se može dijagnosticirati prenatalno pomoću ultrazvuka ili na nju ukazuju povišene razine α–fetoproteina u serumu majke i plodovoj vodi.
Postoje tri glavna oblika ovog poremećaja:
-Spina bifida okulta - skriveni rascjep kralješnice najčešći je i najblaži oblik u kojem ne postoji koštani dio, no ovojnice uredno zaštićuju kralješničku moždinu i uredno su prekrivene kožom,
-Mielocele je oblik u kojem kroz koštani defekt izlazi ovojnica kralješnične moždine,
-Mielomeningocela je najteži oblik gdje uz ovojnicu izlazi i kralješnična moždina.
Katkad postoji i nedostatak kože na tom dijelu te na ovojnici postoji rascjep iz kojeg istječe likvor.
Nakon rođenja se promjena tipično uočava na leđima. Liječenje je najčešče operativno.
U najtežem obliku nužno je neposredno nakon rođenja zatvoriti ovojnice operativnim zahvatom kako bi se spriječio prodor bakterija te posljedična upala leđne moždine, moždanih ovojnica i mozga.
Bez žurnog kirurškog liječenja, neurološko oštećenje može napredovati.
Liječenje zahtijeva zajednički napor specijalista iz nekoliko područja; početne procjene neurokirurga, nefrologa, ortopeda, pedijatra, fizijatara,neonatologa, gastroenterologa , neuropedijatra i socijalnog radnika su vrlo važne.
Važno je procijeniti vrstu, rasprostranjenost i opseg promjene; zdravstveno stanje djeteta i pridružene anomalije.
Također je važno cjeloživotno multidisciplinarno praćenje.
Kao posljedica zatvaranja spine bifide može se pojaviti hidrocefalus koji se riješava ugradnjom PUDENZ pumpice koja višak likvora odvodi u trbušnu šupljinu.
Kao pridružena malformacija spine bifide se može pojaviti Arnold- Chiari malformacija, Tethered cord syndrom i obje se liječe operativnim zahvatom.
Težina ove dijagnoze postavlja velike izazove pred roditelje, ali i pred dijete te je nužna rana interdisciplinarna potpora, kako u sustavu zdravstva, tako i u sustavima socijalne skrbi te odgoja i obrazovanja.
Tek je na taj način moguće postići krajnji cilj – integriranje oboljelog u normalne životne aktivnosti.
